Goranovi anđeli na fumigaciji

Nesumnjivo najzanimljivija priča svim posjetiteljima Spomen – doma je ona o tri drvena anđelčića koja krase police biblioteke u prvoj, Južnoj sobi. Naime, svatko tko iole zna išta o Tadiji zna da je bio vrlo blizak prijatelj Ivana Gorana Kovačića; prisno prijateljstvo uzajamnog povjerenja koje je započelo u lipnju 1933. god i trajalo sve do 27. 12. 1942., dva dana prije nego li je Goran otišao u partizane i nikad se više nije vratio. U pismu Tadiji 1935. piše: „ To su kipovi iz zavjetne kapelice Frankopana (na fotografiji Lukovdola je vidiš u pozadini, na brežuljku). Mislim da je neobično dragocjeni umjetnički i historički dokumenat. Da se nisam žilavo zauzeo, propala bi jedna divna oltarna slika sv. Franje (zaštitnika crkve), bačena na pod i zgažena. Šaljem ove odbačene anđele, da tek naslutiš ljepotu i vrijednost oltara. A freske! A ulja! – Da joj je približim, pa da prosudi, poslat ću fotografiju oltara, slika i kipova. – Javi mi odmah što držiš: Bi li mogla po toj sitnoj pošiljci zaključiti Beba 1 iz kojeg / je razdoblja, po prilici, i koje je umjetničke vrijednosti. Slike su božanstvene! Crkvica bi mogla propasti zbog nerazumijevanja.(…)“ Naime, ono što posjetitelji Spomen – doma nemaju prilike uvijek vidjeti izloženo u stalnom postavu su i raspelo i mali krnji anđeo koje je Goran uzeo iz iste crkvice i poslao svojim prijateljima. Svoj stručni sud i oduševljenje je iskazala Jela u pismu Ivanu Goranu Kovačiću 25. kolovoza 1935. god. napisano u Zagrebu: „(… ) Zvonko je donio anđela i Isusa. Jako mi se dopadaju, naročito anđeo. Pitaš me u koje bi doba spadali. Teško je po ovako dva mala predmeta prosuditi čitavu crkvicu, i skulpture, i dekoracije u njoj. Po ovom bih sudila: konac 17, početak 18.vijeka. No i ova dva predmeta posve su različita i po vremenskom stilu i po umjetničkoj vrijednosti. Anđeo je izvanredan. Odakle si ga uzeo? A Isusa? Naime nije sporedno da li su s oltara ili su inače služili kao dekoracija. Osim toga može biti i vremenski razmak između arhitekture i skulptorskih predmeta, a konačno i među ovim samima,a taj slučaj će tu i biti. Je li to barokna crkvica? No, znaš li što? Kako bi bilo da poslije ispita pođemo Ti, Tadija i ja na jedan dan onamo pa da sama vidim? Mene jako zanima, pa ako je zbilja vrijedna, u što ne sumnjam, htjela bih oveću radnju napisati. A kakva je ono slika bila? Gledaj da sačuvaš koliko ide, bilo bi više nego šteta da ovakve stvari propadnu. (…)“   Ovaj ulomak iz kataloga izložbe

koja je bila organizirana u Spomen- domu u studenom/ prosincu 2013. najbolje opisuje važnost ovih izložaka koji su registrirani kao kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i koje je moguće vidjeti pri posjeti Spomen- doma Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu. No uzgred njihove starosti i prijašnjih načina čuvanja, anđele je napala crvotočina te je proces fumigacije bio nužan. U dogovoru s dr.sc. Brankom Mihaljević, višom znanstvenom suradnicom Zavoda za kemiju materijala u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, drvene skulpture su odnešene i uspješno je izvršen proces fumigacije.. Anđeli su vraćeni u Spomen- dom, te će nakon restauracije zasjati u svom izvornom stanju.