Izložba likovne kolonije “Vila Velebita”, 6. lipnja 2019.

Još jedna u nizu likovnih  izložba, požeške kolonije u organizaciji udruge Vila Velebita   znači da je početak već daleko iza nas i da već evo četiri godine nas dijeli od početka jesenskih likovnih susreta u Požegi …Inicijativa je rezultat potrebe za likovnim  okupljanjem i davanjem mjesta  živom likovnom jeziku. Požega je tako postala mjestom okupljanja, lukom na koju pristaje ova možda najmlađa umjetnička kolonija u jednom danu i za jedan dan… 

Rezultat ove slikarske plovidbe  ostaje trajno  i nadrasta rujanske kratke subotnje sate . Slikari i njihov svijet, koji čine vidljivim kroz medij platna i kista započinje nebom i zemljom, svjetlom i sjenom, bojom i oblikom. 

Promatrači u akciji i na djelu odabiru opširnost ili sažetost, brzinu ili sporost…odabiru detalj ili cjelinu…tema može biti sve do čega oko i mašta dopiru. Živi snimci pojavnoga koje ostavljaju uz datum i potpis ne obaziru se puno na trendove i obrasce suvremenoga koji često danas gube široku recepciju vjerni su onome tradicionalom pristupu i shvaćanju konkretnog slikarskog poziva. Tradicionalisti izlaganjem svojih djela još računaju na publiku a time se otvaraju neizbježnoj javnoj prosudbi. Javno izlaganje znači i javni sud.

Ikoničke strukure umjetnika odražavaju osobnost i interes koji je uvijek poput otiska prsta jedinstven. Biti kreativan i željeti se likovno oglasiti nasušna je potreba  likovnog reagiranja za svijet oko nas To je jedna druga umjetnost koja ima za cilj izražavanje i kontemplaciju (Aude de Kerros).Postoji tako svijet vizionara; amatera i profesionalaca koji su sačuvali metier i koji se nadahnjuju klasičnim. Nije ih pokolebala ni činjenica „da je sve već naslikano“, već se uporno vraćaju ustaljenoj slikarskoj navici i oprobanim temama. Nijemim jezikom slike najradije i najviše komuniciraju. Jasno im je da nije lako iz tube ili palete pokrenuti amorfnu slikarsku materiju i iz nje znati odaslati vizualno jasnu i artikuliranu poruku jer usporedbe s drugima umjetnicima, se prirodno nameću i sudovi stvaraju.

Medijski likovne kolonije postoje u znaku kista i platna- dakle   sraza sa bjelinom koju treba savladati. Sa bjelinom sve počinje i slikarski tragovi koji na njoj ostaju u funkciji su njezine eliminacije i afirmacije slikarske fantazije. Požeški atelijer na otvorenom pruža umjetniku mogućnost reagiranja kroz osobno nadahnuće na sve situacije koje su specifične upravo za ovo mjesto… Dragocjeni trenuci provedeni u njemu višestruko se vraćaju i pozivaju na nove  susrete u Požegi uz štafelaj ili u nekom od izložbenih prostora …Uostalom  toliko toga  je na ovom svijetu ostalo  za naslikati. Dvadeset i devet slikara svojim djelom potvrđuje ovu misao.

Branimir Pešut 

Izlagači kolonije Vila Velebita 2018.

Milan Bajt

Zvonko Petanović 

Snježana Mekić Delić 

Branimir Pešut, 

Mato Jurković, 

Vanda Jurković, 

Božidar Špikić, 

Lidija Španiček, 

Žanna Erderlji 

Josip Šimić, 

Ivan Andrašić, 

Ivica Kurtz, 

Siniša Trbojević, 

Siniša Špiranović, 

Zlatko Krstić, 

Željko Mucko, 

Dominik Polleto,

Vesna Zvonarević, 

Davor Žilić, 

Marija Valentić,  

Anita Jakobović 

Jadranka galić

Zdenka Bošnjaković

Jadranka Majstorović

Željka Perković

Mato Pisac

Ivan Lončar Žan

Ivan KatićŽeljko Radmirović